U svom životu nikad nisam očekivala princa. Ni konja. Ponajmanje inžinjera. A pojavio se. Slučajno jednog skoro pa proljetnog dana. Da mi je neko rekao da će u moj život ući neko koga ću pustiti isuviše blizu, da ću mu dopustiti da sruši sve zidove koje sam gradila oko sebe - optužila bih ga za državni udar na Nesretno Kraljevstvo i prognala ga u bespuća zaborava, da obitava sa mnoštvom drugih zaboravljenih lica.Jednog zamalo proljetnog dana sam pokušala zaboraviti tek okrunjenog kralja. I zaboravila sam. Zajedno sa svim neizrečenim pravilima napisanih rukom princa, sada već kralja, kojih sam se pobožno pridržavala i snage na koju sam se prisilila. Zaboravila sam i prividnu bezosjećajnost, izašla iz višeslojne čahure i oslobodila se na bistvovanje. Proljeće ipak doziva novi život. Moj novi život.
Naposljetku, možda Princezina priča završi kao razigrana priča o najsretnijem kraljevstvu.
Nema komentara:
Objavi komentar